Fažana

 

FAŽANA U KRONICI VREMENA

 Povijest mediteranskih gradova i gradića često izvire iz mitopoetskih zapisa i predaja. Priča o Argonautima, mitskim pomorcima koji su bježeći sa Zlatnim runom sa Crnoga mora Dunavom uzvodno stigli i do sjevernojadranskih obala, vezuje se i uz Istru, njeno priobalje. Ta priča, uz ostalo, govori o drevnim mediteranskim vezama, razmjeni iskustava i dobara. U toj su razmjeni sudjelovala i područja na mjestu današnjih Fažane i Valbandona.

Naziv Fažana vezuje se uz stare naznake Phasiana i Vasianum. Često se korijeni mjesta vezuju uz pojmove fazana, poljske ptice, ili pak lončarstva. Svakako je – iz starorimskih vremena - od posebne važnosti bila proizvodnja amfora na ovome području, vlasništvo Caia Lecanija Bassa, koji je konzulsku službu obavljao 64. godine poslije Krista. Uz Fažanu je iz Pule prolazila znamenita konzulsko-carska cesta, Via Flavia, vodeći topot konja i škripu kotača – vojnike, trgovce i poštu (cursus publicus) - prema gornjojadranskim stranama.

U kasnoj antici Fažana pripada feudu svetog Apolinara. Amfore se i nadalje spominju, ali ponajviše po izvrsnom ulju i vinu. Gledano s mora čitavo se područje, poznato i kao «zemlja bazilika», u kasnoj antici, u Kasiodorovu zapisu, uspoređuje s «ukrasima na glavi lijepe žene».

U starim dokumentima Fažana se spominje i 1150. kao drevna župa koja je početkom 11. stoljeća carskom voljom darovana pulskim biskupima. Uslijedit će razdoblja pripadnosti raznim grofovskim kućama, akvilejskim patrijarsima te pulskim patricijima, Jonatasima. Stoljeća pod stijegom Republike Svetoga Marka obilježit će i izgled primorskoga mjesta. U fažanskim vodama vodio se 1379. godine pomorski boj između dviju republika, Venecije i Genove. Na morskome poprištu našlo se oko 250 bojnih lađa, uz poraz mletačkog brodovlja.

Od pada Venecije, 1797. godine, uslijedit će kratka razdoblja prve austrijske dominacije i Napoleonove vladavine, a onda više od stotinu godina staroaustrijske, odnosno Austro-ugarske monarhije, najvećma pod krunom cara Franje Josipa Prvog. Nakon prvog svjetskog rata, Fažana je – kao i čitava Istra – u sastavu Italije, a nakon drugog svjetskog rata ona je dio Hrvatske u Jugoslaviji, te od hrvatskog domovinskog rata i demokratskih promjena početkom devedesetih godina XX. stoljeća, u sastavu Republike Hrvatske. U vrijeme Austro-ugarske monarhije, izgradnjom pulskog Brodogradilišta i Arsenala, Pula postaje glavnom carsko-kraljevskom pomorskom bazom, nadzirući područje Jadrana od Trsta do Boke, a iz Pule kreću brodovi i na put oko svijeta.

Iz Fažanskog kanala krenula je – u vrijeme vladavine Stare Austrije - prema Visu flota pod zapovjedništvom Wilhelma von Tegetthoffa. Tamo se 1866. godine odvijala znamenita Viška bitka, pobjedom Tegetthoffove mornarice.
Brigom novog vlasnika Brijuna, bečkog industrijalca Paula Kupelwiesera – koji je na Otočje prvi put doplovio 1893. godine - počinje se vraćati život na zapušteni arhipelag. Velikom Brijunu najvećem od 14 otočića, Kupelwieser vraća sjaj antike, zapravo ga i nadmašuje... Nakon što je angažmanom znamenitog znanstvenika i liječnika – potonjeg nobelovca – Roberta Kocha početkom 20. stoljeća s Brijuna iskorijenjena malarija, počinje procvat Otočja kao lječilišta i mondenog ljetovališta. Godine 1900. podignut je prvi hotel – «Brioni». Kao mjesto tranzitne lučice, prosperira i Fažana pa su tako 1912. godine na ovdašnjem sidrištu registrirana 1.034 broda. Za vrijeme Italije, Brijuni do ratnih godina nastavljaju životom elitnog ladanjskog mjesta: najprije u obiteljskoj tradiciji Paulova sina Karla Kupelwiesera a potom u talijanskoj državnoj skrbi. U Fažani se uspostavljaju razne gospodarske i prometne djelatnosti; izgradnja drvenih brodova, proizvodnja likera i drugih napitaka, tvornica sardela...

Nakon ratnih i prvih godina obnove, na Brijune – u lipnju 1947. – prvi put dolazi jugoslavenski predsjednik, maršal Josip Broz Tito. Postavši Titovom rezidencijom, Brijuni određuju način života okolice. Ovamo dolaze razni državnici, politički lideri sa svih kontinenata, gospodarstvenici, umjetnici; no, Fažana postaje zatvorenom zonom za strance što određuje skučene prostore njena prosperiteta. Tvornica za preradu sardela bit će premještena, pokrenut će se proizvodnja stakla i bezalkoholnih pića, ali će se i to ukinuti krajem devedesetih godina.

Zaokret ka turizmu uočljiviji je proglašenjem Brijuna Nacionalnim parkom, 1983. godine, promjenama tijekom devedesetih a osobito nakon što je 2001. godine Fažana postala općinom. Zamjetni su radovi uređenja mjesta – što još iziskuje zahtjevne napore – kao i sve bogatija i raznolikija turistička valorizacija i promocija Fažane. Panoramski vidici sutrašnjice s fažanske rive polaze od identiteta mjesta koje ustrajnom željom želi zadržati živopisnu svakodnevicu ribarske luke, ugostiteljski žagor rive, intimu domaćih krovova i živost lučice.