Rimska keramičarsko-opekarska peć u Fažani

Na prostoru današnjeg Župnog trga nađeni su arheološki nalazi koji potvrđuju pretpostavku da je na ovom mjestu u Rimsko doba postojala velika keramička peć četvrtastog oblika s rebrima i središnjim ložištem u obliku nadsvođena tunela.

Temeljem šturih zaštitnih istraživanja i notiranja nalaza prije stotinjak godina, jedna od fažanskih peći može se okarakterizirati kao Tip II/b peći pravokutnog, kvadrata ili trapeziodnog oblika ložišta s centralnim hodnikom.
Specifičnost ovoga tipa keramičarske peći jest u tome da je rešetka bila veoma čvrsta i stabilna te je mogla statički izdržati veće težine oblikovanih glinenih izrađevina.
 - Vanjske dimenzije peći bile su 9,0 x 8,0 m., a unutarnje 7,5 x 6,3 m
- Dimenzije rešetke: 5,4 m x 4,0 m - Rebra: 9 kom. duljine 4,0 m 
- širina pojedinog rebra 30,0 cm

GRAĐEVINSKI I FUNKCIONALNI DIJELOVI KLASIČNE KERAMIČARSKE PEĆI
Prefurnij (praefurnium) je nadvođeni prostor, tj. kanal koji se nalazio odmah ispred peći. Kroz kanal ulazi hladan zrak, koji se sagorijevanjem goriva grije te prelazi u prostor za pečenje oblikovanih glinenih proizvoda, te je kroz otvor na kupoli izlazio van.

Zidovi peći uobičajeno su se gradili od gline ili opeke. Gradnja je počinjala od ložišta – podnice i od rebara peći s rešetkom. U visini prostora za pečenje nalazio se otvor za ulaganje i vađenje keramičkih proizvoda.

Kupola peći Osnovna joj je funkcija u zadržavanju topline tijekom pečenja i nakon zatvaranja komore za pečenje. Komora za pečenje nalazila se iznad prostora za sagorijevanje. Bila je omeđena stijenkama peći i kupolom te s donje strane rešetkom na koju su se polagali proizvodi. Proces pečenja započinjao je ulaskom toplog zraka iz prefurnija u komoru za pečenje.

Ova komora se u prvoj fazi loženja lagano zagrijavala, pojačanim loženjem temperatura se povećavala do optimalne, nakon čega je slijedilo postupno hlađenje peći i pečenih keramičkih proizvoda. Rešetka peći je uobičajeno vodoravna šupljikava glinena pregrada kroz koju je strujao topli zrak, a razdvajala je prostor za sagorijevanje (ložište) od gornjeg dijela peći (komore za pečenje).

 Ložište peći je prostor u kojem je sagorijevalo gorivo različite kvalitete i kaloričnosti, u koji je ulazio hladan zrak i strujanjem se grijao, a kod jednodijelnih peći to je bio i prostor pečenja keramike.

PROIZVODNI ASORTIMAN
Među raznim ulomcima sakupljenog keramičkog materijala s obzirom na funkcionalnost evidentirano je mnoštvo krovnih opeka (tegulae), podnih opeka (spicae), amfora, poklopaca amfora, keramičkih cijevi za grijanje četverokutnoh presjeka (tubuli),velikih keramičkih posuda debelih stijenki za čuvanje uljai vina (dolia). Prikupljen je i određen broj ulomaka oboda i drški amfora sa žigovima, te velik broj malih kružnih poklopaca. Preglednom analizom je ustanovljeno da se radi o tipu amfora karakterističnih za Istru, a s velikom vjerojatnošću su se upravo u Fažani proizvodile Dressel 6B, Lamboglia 2, amfore istočne- jadranske provenijencije.

ŽIGOVI
A.Gnirs je primarno sortirao i podatke o žigovima nađenim u Fažani, te je prema tada dostupnim podacima zaključio da je ovaj značajni keramičarsko-opekarski centar bio u vlasništvu Gaja Lekanija Basa, pripadnika poznate senatorske obitelji, koja je između 1. stoljeća pr. Kr. i 2.stoljeća imala nekoliko poznatih konzula – visokih državnih službenika. U epigrafskome smislu, na ulomcima amfora nađeno je najviše žigova Gaja Lekanija Basa (CLaekB). Na obodima se ponekad nalaze i žigovi s imenima servilnog podrijetla (npr. Amethysti, Crescentis, Viatoris, Opi i dr.), što upućuje na imena radnika koji su fažanske amfore oblikovali.